Umjetna inteligencija prestala je biti obećanje budućnosti i postala je svakodnevna stvarnost u poduzećima i vladi. No, ovaj tehnološki napredak donio je sa sobom pitanje koje se više ne može odgađati: kako upravljati tehnologijom koja uči, odlučuje i djeluje sa sve većom autonomijom? Odgovor se oblikuje na dva istovremena fronta: europski regulatorni okvir, koji je već na snazi, i geopolitička borba između Sjedinjenih Država i Kine za definiranje pravila igre na globalnoj razini.
Iako Europska uredba o umjetnoj inteligenciji zahtijeva od organizacija da dokažu usklađenost s kriterijima transparentnosti, sigurnosti i ljudskog nadzora, na međunarodnoj razini pojavile su se dvije inicijative koje zacrtavaju vrlo različite putove. S jedne strane, Kina je predvodila stvaranje Svjetske organizacije za suradnju u području umjetne inteligencije (WAICO) sa sjedištem u Šangaju, a koju je u početku podržavalo 29 zemalja. S druge strane, Sjedinjene Države pokrenule su Pax Silica, savez ograničen na partnere koji se smatraju "pouzdanima" i koji nastoji kontrolirati cijeli lanac opskrbe umjetnom inteligencijom, od kritičnih minerala do temeljnih modela.
Europska regulativa kao početna točka
Provedba Europske uredbe o umjetnoj inteligenciji dovela je do promjene paradigme za upravne odbore. Eksperimentiranje s pilot projektima više nije dovoljno; tvrtke moraju integrirati upravljanje umjetnom inteligencijom u svoje svakodnevno poslovanje , dodijeliti odgovornosti, dokumentirati odluke i uspostaviti kontrole proporcionalne riziku svake upotrebe. To se odražava i u izvješću koje je predstavio UN-ov laboratorij za upravljanje umjetnom inteligencijom za čovječanstvo i u smjernicama standarda ISO/IEC 42001, koji pomaže u prevođenju pravnih načela u konkretne poslovne procese.
Ključ leži u prelasku s izjava o namjeri na stvarne sustave upravljanja. Ne radi se samo o usklađenosti, već o mogućnosti demonstracije usklađenosti regulatorima, klijentima i partnerima. U tom smislu, iskustvo španjolskih organizacija poput DigitalES-a, koje su sudjelovale u izradi izvješća Ujedinjenih naroda, pokazuje da europska tehnološka industrija već doprinosi svojom vizijom o tome kako primijeniti upravljanje u praksi.
Globalna borba: WAICO protiv Pax Silice
Dok Europa konsolidira svoj regulatorni model i raspravlja o budućnosti digitalne Europe , međunarodna scena se fragmentirala u dva glavna bloka. Svjetska konferencija o umjetnoj inteligenciji (WAIC), održana u Šangaju u srpnju 2026., bila je mjesto koje je Kina odabrala za pokretanje WAICO-a, međuvladine organizacije predstavljene kao forum otvoren za sve zemlje, s posebnim naglaskom na globalni Jug. U svom govoru, predsjednik Xi Jinping zagovarao je potrebu za upravljanjem temeljenim na otvorenosti, otvorenom kodu i zajedničkim koristima te najavio programe obuke za 5.000 ljudi iz zemalja u razvoju tijekom sljedećih pet godina.
Kao odgovor na ovaj multilateralni prijedlog, Sjedinjene Države su promovirale Pax Silica, inicijativu koja okuplja savezničke zemlje oko "pouzdanih" lanaca opskrbe. Pax Silica svakom partneru dodjeljuje specifičnu ulogu u lancu vrijednosti umjetne inteligencije , od rudarstva litija i bakra do napredne proizvodnje poluvodiča. Podtajnik Jacob Helberg nazvao je težnju zemalja za digitalnim suverenitetom "nazadnom", zalažući se umjesto toga za funkcionalnu integraciju pod vodstvom SAD-a.
Zajednički rizici i potreba za nadzorom
Unatoč razlikama, i europski pristup i globalne inicijative slažu se u jednoj točki: sve autonomniji sustavi umjetne inteligencije zahtijevaju mehanizme kontrole koji nadilaze prethodne certifikacije . Izvješće Ujedinjenih naroda naglašava da nadzor mora biti kontinuiran i prilagođen razini autonomije svakog sustava, praveći razliku između reverzibilnih radnji i onih koje bi mogle imati ozbiljne posljedice. Kibernetička sigurnost, potencijal za zlonamjernu upotrebu umjetne inteligencije i sposobnost modela da obavljaju zadatke bez neposredne ljudske intervencije rizici su koji zabrinjavaju i regulatore i tvrtke.
U tom kontekstu, prijedlog o stvaranju međunarodnog tijela za neovisno testiranje najnaprednijih modela, koji je iznio čelnik Google DeepMind-a, odjeknuo je na raznim forumima. Ideja podvrgavanja vrhunskih sustava vanjskim evaluacijama prije implementacije dobiva na zamahu, iako njezina provedba ovisi o političkoj volji i sposobnosti koordinacije javnih i privatnih dionika.
Uloga tvrtki i povjerenja kao imovine
Upravljanje umjetnom inteligencijom nije samo stvar država i međunarodnih organizacija. Tvrtke su te koje istinski primjenjuju načela transparentnosti, objašnjivosti i upravljanja rizicima . Svaka implementacija, svaki novi slučaj upotrebe, generira znanje koje omogućuje usavršavanje modela upravljanja. Norma ISO 42001 postala je ključni alat za organizacije kako bi pokazale svoju usklađenost sa zahtjevima Europske uredbe i istovremeno izgradile povjerenje na tržištu.
Upravo povjerenje se pojavljuje kao pravi faktor razlikovanja. Neće nužno pobijediti tvrtke koje koriste najviše umjetne inteligencije, već one koje pokažu da je koriste odgovorno, transparentno i sigurno . U okruženju u kojem je tehnologija sve dostupnija, sposobnost reagiranja na kupce, zaposlenike i regulatore bit će ono što će činiti razliku.
Upravljanje umjetnom inteligencijom tako napreduje na više fronti: regulatornoj, geopolitičkoj i poslovnoj. Stupanje na snagu Europske uredbe postavilo je visoke standarde, ali globalna rasprava ostaje otvorena. Dok se Kina i Sjedinjene Države natječu u uspostavljanju institucija i standarda budućnosti, Europa je posvećena modelu temeljenom na riziku i ljudskom nadzoru. Pitanje više nije hoće li se umjetnom inteligencijom upravljati, već tko će njome upravljati i pod kojim pravilima. Odgovor, sudeći prema događajima ovog ljeta, piše se istovremeno na nekoliko jezika.